Ljetni radovi – zimske radosti

Tek kad smo počeli živjeti na selu i baviti se uzgojem vlastite hrane uistinu sam shvatila priču o mravu i cvrčku. Kao glazbenik uvijek sam se ljutila na tu basnu jer mi se činilo da glazbovanje predstavlja kao nešto neozbiljno, gubljenje vremena ili dokoličarenje. Ali sad ju gledam i iz mravlje perspektive. Ljeto je za mnoge doba godišnjeg odmora pa tako i za mene. Radim u nastavi pa sam prisiljena godišnji odmor iskoristiti u cijelosti i to isključivo za vrijeme “ljetnog odmora učenika” što i nije uvijek zgodno i praktično, ali ok, ne žalim se previše. Odmor mi je prijeko potreban jer me svibanj i lipanj u potpunosti iscijede jer se u ta dva mjeseca svali čitav niz poslova i u vrtu i u školi. I dok na jednom poslu odem na zasluženi godišnji (iako uvijek nešto prčkam i istražujem vezano za nastavu pa “u glavi” zapravo nikada ne odem na godišnji), posao u vrtu za godišnji ne zna. Tako je ljeto vrijeme kada beremo plodove, spremamo ih za zimu smrzavanjem, kiseljenjem, kuhanjem, sušenjem, ali i sakupljamo sjeme da bi već ujesen cijeli životni ciklus počeo ispočetka.

Osim što trenutno svakodnevno berem salatu, blitvu, mrkvu i lišće cikle, prva veća berba bila je ona graška i češnjaka. Ovo je slika graška od prošle godine i ne znam zašto i ove godine nisam tako sadila jer mi je ove godine grašak podbacio (veći dio sam sijala u kućice, a ne u redove).

Očito prošle godine nismo povadili baš svaki komadić krumpira pa je neplanirano niknuo na gredici namijenjenoj kukuruzu i grahu i napravio dar-mar, ali nisam ga imala srca čupati. Dobili smo vreću sitnijeg mladog krumpira nit orali nit kopali 🙂

Povadili smo i luk i dio mladog krumpira koji smo ove godine sadili samo polaganjem na pognojenu zemlju i pokrivanjem debelim slojem sijena (cca 40 cm).

Nakon izrade sirupa od bazge, radila sam pekmez od marelica (nisu sa našeg imanja, ali na jesen je to prva voćka koju ćemo zasaditi uz rub vrta), pekmez i sok od višanja te kiselila krastavce i tikvice. Da, tikvice. To sam otkrila prošlo ljeto jer svake godine imamo brdo tikvica pa sam ih htjela konzervirati na razne načine. Osim što ih smrzavam (od ove godine vakimirane) pa radim prefinu “bijelu” krem juhu od tikvica i krumpira, obavezno naribam i za bučnicu, muffine, palačinke, kruh.

U pripremi zimnice ne koristim nikakve konzervanse. Ne mogu reći da mi se nikada nije ništa pokvarilo, ali to nije bilo zbog nedostatka konzervansa nego zbog propusta u postupku izrade.

Prva greška bila je neadekvatna ambalaža. Npr. sok od bazge htjela sam spremiti u tamne staklene boce od raznih hladnoprešanih ulja koje koristimo, ali one nemaju čep koji bi mogao stvoriti vakuum (čak i kad sam stavila celofan sa gumicom) pa sam od njih odustala. One će dobiti svoje mjesto u vrtu. Za sokove sada koristim staklene boce u kojima inače kupujem prirodne sokove (btw, sok košta 10-15 kn, a takva boca sa čepom 6-7 kn). U nedostatku takvih boca, sokove sam spremala u teglice. Također, poklopce tih teglica ne možete koristiti vječno. Nakon što se sadržaj teglice ohladi, ako poklopac nije udubljen, znači da vakuum nije stvoren i takve teglice je najbolje držati u hladnjaku i odmah potrošiti ili ponoviti postupak pripreme sa drugim poklopcem. Kuckajte po poklopcu, čuti ćete razliku. Ako čujete TUP, ne valja 🙂

Druga greška je bila nepoznavanje razloga kvarenja, a to je prisutstvo zraka i vlage. Da bi se to izbjeglo potrebno je stvoriti vakuum i izbjeći kondenzaciju između poklopca i sadržaja teglice. To postižemo ulijevanjem vrućeg sadržaja u vruće teglice/boce i sporim hlađenjem teglica/boca. Teglice/boce najprije zagrijem u pećnici na 100 C najmanje 1 h.  Poklopce dezinficiram alkoholnim octom. Vrući sadržaj (npr. pekmez ili sok) ulijem u teglice vadeći iz pećnice jednu po jednu. Odmah zatvaram i umotavam u deku. E, tako spremljeno mi se nikad nije pokvarilo 🙂

Pitanje što sa sokom od bazge i kiselim krastavcima? Sok od bazge spravljam namakanjem i bez kuhanja, ali sam odlučila ga samo zagrijati do vrenja upravo zbog konzervacije, a time on neće promijeniti okus, miris, aromu niti izgubiti na ljekovitosti. Pun pogotak!

Pošto je vrlo nezgodno stavljati krastavce/tikvice u vrele teglice, njih ostavim da se malo ohlade nakon sterilizacije u pećnici, punim i pasteriziram. Također, sporo hladim zamotane u deku. Nemojte se prepasti kada usred noći čujete PUK iz kuhinje, to samo poklopci skaču i zvuk je koji znači da je teglica zvakumirana 🙂

Naravno, uopće nije ugodno po ljetnim vrućinama stajati uz štednjak i paliti pećnicu. Ali kada usred zime otvorite teglicu sa pekmezom od višanja pa zamiriši  višnja obogaćena vanilijom i cimetom, nema veće motivacije! Recepte za sve ove delicije vam neću pisati jer svatko ima drugačiji ukus i morate isprobavati, a internet je prepun ideja.

I za kraj, ako ste nešto posijali ili posaditi, nemojte pobrati sve plodove. Ostavite dio biljaka da prirodno ostare i tako vam podaju sjeme za novi početak. Nešto o tome imate ovdje. Ja sam ove godine već sakupila puno sjemena cvijeća, graška i krastavca. Ovdje možete pročitati zašto je važno čuvati vlastito sjeme.

S ljubavlju, tvoja Priroda

Znate kako kažu da su najbolje stvari u životu besplatne. Pa i jesu. I jedna od njih je i samoniklo bilje, jestivo i ljekovito. Od malena sam sa zanimanjem promatrala prirodu oko sebe i upijala usputne lekcije o korisnim biljkama, ponajviše od mame i bake. Još se sjećam kako je baka za ručak za salatu dedi brala “radič” (list maslačka). Često sam sa obitelji odlazila u prirodu, ponajviše na našu vikendicu gdje sam šetala livadama i šumama i brala poljsko cvijeće i plodove šipka ujesen.

No, preselivši se na selo, sve mi je to sada bilo svakodnevno nadohvat ruke i svaki dan mogla sam naučiti nešto novo. Vremenom sam se opremila i litaraturom jer sam stalno htjela imati informaciju nadohvat ruke pa internet nije bio dovoljan.

Što više sam učila i upoznavala biljke, sve manje sam u vrtu vidjela korov što je vremenom rezultiralo popriličnom džunglom u vrtu 🙂 Tako da u mom vrtu bezbrižno rastu samonikli stolisnik, dobričica, čestoslavica, mišjakinja, kopriva, menta, loboda, crni sljez bez straha da će biti eliminirani. Posebno sam se ovo proljeće razveselila bijeloj mrtvoj koprivi koju nisam vidjela nigdje u okolici jer prevladava uglavnom crvena. Eto je, raste sretno među graškom 🙂 Neke biljke sam htjela bliže pa sam ih presadila u vrt, npr. hren i gavez. Zapravo, sada imam filozofiju da prvo provjerim o kojoj se biljci radi, a tek onda odlučim hoću li čupati ili ju ostaviti u vrtu. Tako smo iz neznanja uporno rezali biljku koja je rasla iz ruševina stare kuće da bi ove godine shvatili da imamo drvo bazge. Sreća da je bazga bila uporna, a mi neredoviti u košnji 🙂

uporna bazga

menta

 

 

 

 

 

 

 

 

Dosta biljaka sam zasijala i posadila npr. kamilicu i matičnjak. Čim smo doselili jedan prvih projekata bio je spiralni vrt namijenjen prvenstveno začinima, ali ga je popunilo svakojako bilje: čuvarkuća, matičnjak, ljupčac, peršin, korijander, kopar, timijan, estragon, origano, lavanda i ružmarin.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Bilje skupljam tokom cijele godine i moje staklenke postaju sve veće i sve ih je više. Skupljam ih i sušim uglavnom za čaj, pripremam sirupe, a svježe koristim u salatama. Već početkom proljeća provire prve biljke koje mogu skupiti. Proljetnice (jaglac i ljubičice), iako su jestive i ljekovite, ne berem, jer ima i drugih biljaka koje imaju isti učinak, a nisu zaštićene. Tako npr. prvo berem plućnjak, dobričicu, čestoslavicu i crvenu mrtvu koprivu. Dobričicu sam upoznala ove godine i odmah me očarala svojim neodoljivim mirisom.

plućnjak, čestoslavica, crvena mrtva kopriva

dobričica

kopriva, dobričica, stolisnik, menta, tratinčica

Jedna od zahvalnih biljaka ljekovita i za čovjeka i za vrt je maslačak. Ja sakupljam korijen, list i cvijet. Korijen i list sušim, a od cvjetova radim sirup. Lišće maslačka dodajem i u gnojnicu koju radim za prihranjivanje biljaka (uz koprivu, lišće mrkve, lišće peršina). Sirup sam ove godine radila po receptu iz knjige Marie Treben Zdravlje iz Božje ljekarne.

 

korijen maslačka

list maslačka

cvijet za sirup

Nakon maslačka ubrzo stigne i bazga čiji cvijet sušim za čaj i radim sok koji najviše paše hladan kad dođeš preznojen iz vrta.

 

bazga

bazga za sok

Sezona branja je u punom zamahu, timijan, rusomača, neven, kamilica, menta i matičnjak su na sušenju i još mi predstoji sakupiti puno toga, a u planu je sakupljanje stolisnika, crnog sljeza, lavande, lista kupine, maline, jagode, oraha, ploda šipka te izrada sirupa od trputca, a možda ponovim i sirup od matičnjaka. Od većine tih biljaka najesen ću napraviti obiteljsku mješavinu za zimu. Sogirna sam da će mi se na putu naći još poneka biljka koju još nisam upoznala.

Ipak najdraža mi je mješavina koju sam nazvala “čista ljubav” jer se sastoji od listića i cvjetića koje mi pokloni moja kćer, a ubere ih kada iznenada prekine igru jer je ugledala tratinčicu ili tokom naših zajedničkih berućih šetnji kada prepozna neku biljku koju sakupljamo. Škola u prirodi od najmanjih nogu 🙂

Životna škola ili djeca ne dolaze sa uputama

Studirala sam muzikologiju. Za one koji prvi puta čuju ovu riječ, to je znanost o glazbi. I jako je (slijedi još jedna “velika” riječ) multidisciplinarna. Pa na faksu učiš o tome kako renesansna arhitektura utječe na strukturu skladbi toga vremena, što je Aristotel imao za reći o lijepom u glazbi, kako pjevaju žene u Turopolju, što je to tex-mex glazba, kakve veze imaju Mozart kugle i glazba 20. stoljeća i još puno stvari za koje nisi ni sumnjao da postoje. Ali ipak odslušaš i pedagoški modul (jer, hej, uvijek možeš raditi u školi ako ti propadne znanstvena karijera) koji uključuje nešto malo razvojne psihologije, “empatičnu” didaktiku i dosta metodike gdje naučiš što predavati, ponešto o tome kako predavati, ali ne i kako podučavati. A svakako ne naučiš koga podučavaš i kako to spojiti s onim kako.

Nakon faksa počneš raditi sve i svašta što iole ima veze s glazbom jer negdje se mora početi. A i kvalificiran si za sve to iako nisi ni znao za što si sve kvalificiran kad završiš muzikologiju. Pa tako ispadne da si kvalificiran voditi nastavu predškolskog glazbenog odgoja o kojem na faksu nije bilo niti riječi. Doslovno niti a. Pa ponovno učiš i učiš, čitaš i čitaš. A onda dobiješ još jedan posao – postaneš mama. Pa ako sam se pripremala za sve ispite na faksu, morala sam i za najvažniji posao na svijetu. U jednom trenutku, kad su moja djeca ušla u predškolsku dob i mogla sam prestati čitati o dojenju, platnenim pelenama, dohrani i nosiljkama, sam se istodobno pripremala za oba posla.

Željela bih s vama podijeliti neke naslove koji su mi se svidjeli i koji su mi bili korisni kako kod kuće tako i u učionici.

1. Jesper Juul. 1996. Vaše kompetentno dijete – prema novim temeljnim vrijednostima obitelji, Zagreb: Educa.

Znam da je klasik, ali i ja ću započeti s njim. “Pročitala” sam ju još na faksu, ali ju nisam pročitala. Pa sam ju zapravo pročitala prije nekoliko godina. Preporučam svima koji bi npr. željeli odgajati dijete “bez batina”, a ne znaju kako.

2. Silvija Philipps. 1999. Montessori – priprema za život. Odgoj neovisnosti i odgovornosti, Jastrebarsko: Naklada Slap.

Kada sam upisala srednju glazbenu školu, prvi puta sam se susrela sa pedagogijom koja nije mainstream. Funkcionalna muzička pedagogija (FMP) omogućila mi je da kroz srednju školu prođem bez stresa, da naučim misliti, da budem ponosna na to što sam drugačija i kako se nositi s tim, da steknem doživotna prijateljstva i da shvatim da školski sustav ipak može biti drugačiji samo ako se to želi. Osnovama FMP poučavam i svoje učenike jer je to više od smješnih solmizacijskih slogova, FMP nije samo glazbena pedagogija, FMP je i glazbena filozofija. Zato mi je sjajno sjeo pedagoški koncept Marie Montessori koji također stavlja dijete u središte odgoja.

Matematika – brojanje do 9

Razvijanje govora i jezika

Razvijanje fine motorike – šivanje

3. Claudio Aros. 2015. Inteligencija mog djeteta. Rijeka: Dušević&Kršovnik.

Knjiga se temelji na teoriji višestrukih inteligencija i nudi niz zadataka, igara i aktivnosti za djecu od 4-9 godina kojima na zabavan način možete procijeniti i potaknuti djetetove različite inteligencije. Zadaci su izdvojeni na plastificiranim listovima pa možete dati djeci da biraju dnevnu aktivnost izvlačeći “kartu”.

4. Susan Perrow. 2010. Bajke i priče za laku noć – terapeutske priče za djecu. Velika Mlaka: Ostvarenje.

Osim što često smišljam priče za laku noć za svoju djecu, u nastavi predškolskog odgoja često koristim priču kao motivacijsko sredstvo za neku aktivnost. Smisliti priču kao uvod u obradu npr. nove brojalice nije uvijek lako. Neki puta inspiracija dođe tek na licu mjesta kada vidim znatiželjna lica mališana koji jedva čekaju da saznaju što li će se sada dogoditi patuljku ili kamo će to krenuti Šilo Bodilo. U ovoj je knjizi autorica napravila upute za pripovijedanje priča, ali i dala niz primjera kako kroz priču djecu upozoriti na nepoželjno ponašanje i preusmjeriti ka poželjnom.

5. Gerlinde Ortner. 2016. Bajke koje pomažu djeci : priče protiv straha i agresivnog ponašanja te sve što trebate znati kada ih čitate djeci. Zagreb: Mozaik knjiga.

Još jedna knjiga koja donosi niz priča koje mogu pomoći u raznim životnim situacijama.

6. Daniel James Kindlon – Michael Thompson. 2002. Odrastanje Kaina : kako zaštiti emocionalni život dječaka. Zagreb: ArtLogos.

Pogotovo korisna knjiga ako ste majka jednog dječaka i ako ste alergični na izreke poput “dečki nikada ne plaču”. Kao srž ove knjige izdvojila bih 7 točaka koje imaju “mogućnost promijeniti način na koji oblikujete i štitite emocionalni život svojeg dječaka” (KINDLON 2002: 233).

1. Dozvolite dječacima da imaju svoj unutarnji život, odobrenje za sveukupnost ljudskih emocija i pomozite im u razvijanju emocionalnog rječnika kako bi bolje razumjeli sebe i kako bi se uspješnije sporazumijevali s drugima.
2. Prepoznajte i prihvatite visoku razinu aktivnosti dječaka i osigurajte im sigurno mjesto na kojem je mogu ispoljiti.
3. Razgovarajte s dječacima njihovim jezikom – na način koji uvažava njihov ponos i njihovu muževnost. Budite izravni s njima. Dopustite im da vam daju savjet i da predlože rješenje problema.
4. Poučite dječake da emocionalna hrabrost jest hrabrost, a da su hrabrost i razumijevanje u životu izvori istinske snage.
5. Koristite se stegom da biste izgradili karakter i sigurnost, a ne neprijateljstvo.
6. Oblikujte muškost koja ne isključuje emotivnost.
7. Naučite dječake da postoji mnogo načina da budu muškarci.

7. Gerald Huether. 2015. Svako je dijete darovito. Split: Harfa.

Što je to uopće darovitost? Zanemarujemo li nekada djetetovu darovitost jer ju nismo prepoznali? Ili ne potičemo tu vrstu darovitosti jer ju društvo ne prepoznaje kao vrijednost?

8. Dorothy Einon. 2004. Igre učilice – 130 zabavnih aktivnosti za djecu od 2 do 6 godina. Zagreb: Profil International.

Kod kuće ili u školi, ova knjiga će vam dati inspiraciju kako se zabaviti, a pri tom nešto i naučiti. “Mama, možemo danas raditi nešto iz one knjige Igre učilice?” govori dovoljno koliko su ove aktivnosti djeci zabavne.

9. Tatjana Gjurković. 2016. Terapija igrom : kako razviti vještine za razumijevanje djeteta i produbiti odnos s njim. Split: Harfa.

U svemu što radimo možemo težiti savršenstvu, ali ne možemo biti savršeni. Ali možemo biti dovoljno dobri! Ova knjiga pomogla mi je razumijeti neka dječja ponašanja, ali i osvijestiti koliko se u nekim situacijama ponašam “programirano” po naučenim obrascima ponašanja i kako to promijeniti. Evo glavnih poglavlja:

1. Razvoj igre
2. Emocije i emocionalni razvoj
3. Empatičko reflektiranje – EMPATIJA
4. Temperament – ključ za (samo)prihvaćanje
5. Terapeutsko postavljanje granica
6. Jačanje djetetova samopouzdanja – ohrabrujuće poruke
7. Terapija igrom

10. Scott Cooper. 2009. Braniti se riječima – kako poučiti djecu umijeću verbalne samoobrane. Priručnik za roditelje i učitelje. Lekenik: Ostvarenje.

Ovaj priručnik donosi niz alata kojima možete opremiti svoje dijete (ali i sebe!) i tako ga poučiti verbalnoj samoobrani.

1. Put plave šojke – asertivno samoizražavanje
2. Put vrane – odgovor na okrivljavanje
3. Put kolibrića – odgovaranje na zadirkivanje
4. Put golubice – razrješavanje sukoba
5. Put kosa – Tečna društvena konverzacija
6. Put sove – odgovor na samoporažavajuće misli
7. Put jastreba – vježbanje svjesne pozornosti

I jedna poruka za kraj – učite djecu vrijednosti čitanja. Od prvog dana 🙂

I opet ispočetka

Namjera ovih članaka vezanih za vrt nije da vam kažem kako se što radi. Za to imate puno stručnijih mjesta od ovog. Želja mi je da podijelim svoje iskustvo i potaknem vas da se možda i vi okušate u nečem sličnom.

Ovo će bit peta godina vrtlarenja. I još uvijek ne znam ništa o tome jer svaka godina je drugačija što se tiče vremenskih prilika pa tako nikad ne znaš što te čeka i kako će sve ispasti. Zato je vrtlarenje pustolovina, vrlo poučno i zabavno!

Prije pet godina ispunila mi se jedna od velikih želja – kupili smo imanje na selu i dobila sam priliku baviti se biljkama, živjeti u prirodi kako bi ju mogla proučavati, istraživati, učiti. Željeli smo uzgajati hranu za svoju obitelj, čistu, zdravu, netaknutu, organsku. Kako sam u jesen u trenutku kupnje kuće bila u visokom stupnju trudnoće, definitivno preseljenje smo ostavili za proljeće, a zimu sam iskoristila za pripreme. Zima je bila snježna i duga pa sam imala puno vremena za učenje. A uz malu bebu to i nije teško. Kako je majčin najvažniji zadatak u bebinim prvim mjesecima dojiti i biti uz bebu, često bude perioda kad se pitate što raditi dok beba satima spava na vama ili doji u beskonačno. Ja sam čitala. Jako puno mi je pomogla stranica Biovrt – u skladu s prirodom i sve moguće epizode Vrtlarice koje sam našla na Youtubeu.

I tako počinje svaka vrtlarska sezona – kupnjom sjemena i planiranjem gdje što s čim posijati i posaditi. Prve godine dosta sjemena kupila sam u trgovini, a nešto sam dobila i od novih susjeda. Danas imam dosta svog sjemena kojeg rado podijelim kad imam viška, ali opet moram nadokupiti jer je poneko sjeme teško skupiti (npr. mrkva) ili jednostavno želim neke nove sorte u svom vrtu. Tako sam npr. ove godine odlučila izbaciti visoke mahune iz vrta jer je kod nas vrlo vjetrovito i kako god čvrsti oslonac da napravimo, one uvijek nekako polegnu. Uostalom, prve godine sam sadila sve i svašta, čak i ono povrće koje nikada nismo jeli (npr. pastrnjak), a dosta vrsta sam posadila premalo (npr. krumpir). Ove godine sadim samo ono što ćemo i pojesti i, nadam se, u dovoljnoj količini. Nabavila sam organsko sjeme od gore spomenute udruge, ali i ovdje.

I sijanje može krenuti. Ove godine konačno na vrijeme, ali ne prije polovice veljače. Prvo sam sijala paprike i to ove godine u mini plastenike koje sam napravila od boca.

Inače kod sijanja recikliram razne posudice i sijem u sve što skupljam u špajzi kao hrčak. Jedan dio posijala sam u plitke posudice i pokrila prozirnom folijom (da drži vlagu) do nicanja.

Kad biljke niknu, prebacujem ih vam ispod agrotekstila da se priviknu na vanjske uvjete i čekaju pikiranje.

U ožujku sijem paradajz na otvoreno pod agrotekstil. Prvih godina je to bilo direktno na zemlju, a onda sam napravila povišenu gredicu od dijela kutne garniture i nekoliko grančica lijeske. Svake godine imam super flance paradajza. Probala sam i s paprikom i patlidžanom, ali nikad nisu niknuli pa sam ih zato ove godine sadila unutra u posudice.

Kada uzimam sjeme paradajza,  isperem ga u cjedilu i osušim na toaletnom papiru ili papirnatom ručniku. Sjeme se zalijepi za podlogu i u proljeće skupa s tim posadim.

Ove godine smo dodali i još jedan plastenik (ne volim baš plastiku, ali nekad žena mora napraviti kompromis) gdje sam posijala salatu, mrkvu i rikolu u nadi da ćemo u njima uživati malo ranije.

Svoj vrt malčiram sijenom iz nekoliko razloga: ne želim tešku mehanizaciju u svom vrtu, ne želim previše uzmeniravati “stanare” u tlu jer je tlo živo, u prirodi ne postoji golo tlo, korov mi više nije korov nego samoniklo bilje koje je jestivo i/ili ljekovito, tlo malčiranjem postaje rahlo i tako čuvam svoje zdravlje pošteđujući se od nepotrebnog posla, sijeno je netretirano pa tako malčiranjem ne unosim dodatne otrove u vrt. Još u jesen smo ga cijelog prekrili sijenom. Nismo odmah gnojili jer sam odlučila gnojivo upotrebljavati ekonomično pa neke gredice ne gnojimo cijele nego kod sadnje samo tamo gdje posadimo biljke (stvarno ne treba gnojiti samoniklo bilje). Kad sam u proljeće maknula malč, zemlja je bila vlažna i rahla i trebalo ju je samo malo površinski pozubljati grabljama i dodati malo ovčjeg gnoja. Nabavili smo ovčji gnoj jer mi se ne sviđa način na koji se hrane krave na farmama (gotove smjese, ustajalo sijeno, špricane žitarice), a sve što životinja jede, dospije u kakicu 🙂

I da ne mislite da moramo jako dugo čekati do prvih plodova! Mladi češnjak posađen u jesen već izviruje, blitva i špinat su prezimili i tjeraju mlade listiće (optrgavala sam vanjske listove pa ih ne moram ponovno sijati, iako, naravno, hoću 🙂 ), čičoka je dostupna cijelu zimu, a i priroda nam u proljeće daje svoje – divlji češnjak, čestoslavica, mladi maslačak i stolisnik od kojih nastaje fina, zdrava proljetna salata.

I naravno, sve ovo prate budne oči moje djece koja zajedno sa mnom uče o prirodi i živjeti u skladu s njom 🙂

Fine i jednostavne krafne

Nisam mislila da će moj sljedeći post biti na ovu temu. Htjela sam započeti priču o ovogodišnjoj vrtlarskoj sezoni, ali sam otkrila prefine i jednostavne krafnice pa je odluka pala na jedan receptić.

Kao što to kod mene biva, uvijek tražim bolja riješenja pa tako je i sa receptima. Krafne ili pokladnice radim jednom godišnje pa nemam baš prilike isprobavati razne recepte češće. Ali ove godine potraga prestaje jer mislim da je konačno to to. Nakon što sam prošle godine mislila da sam konačno našla pravi recept (koji mi je proslijedila jedna poznanica sa svim detaljnim uputama za izradu finih okruglih punih krafni) ipak si nisam dala mira i odlučila sam isprobati još jedan. Kako ovdje u Slavoniji poklade kreću sa “malim maškarama” u nedjelju, bio je to dobar dan za probu prije pokladnog utorka. Krenula sam od recepta iz male kuharice Domaći kolači (Biluš – Rode – Božić), ali sam odlučila, za svaki slučaj, napraviti samo pola smjese, onako, za probu. Ali kako to obično biva, uz vrisku i ciku mojih mališana, dogodila se greška u računici pa nisam prepolovila količinu mlijeka. Što je onda zahtijevalo korekciju količine brašna. I već kad sam mislila da je sve otišlo u kupus, rezultat me sasvim ugodno iznenadio 🙂 Mislim da je tajna u maslacu i kiselom vrhnju. Mekane, sočne, tope se u ustima, bez prevelike rupe, i fine, fine!

Nisam slikala sve faze izrade, ali neće biti teško pratiti recept i bez toga. Pa evo recept:

300 g glatkog brašna

2 žličice suhog kvasca

40 g maslaca

25 g šećera

2 žutanjka

50 ml kiselog vrhnja

prstohvat soli

strugana korica pola limuna (nešpricanog)

1 žličica ruma

150 ml toplog mlijeka

Svi sastojci moraju biti sobne temperature, a prostorija pristojno ugrijana (mi se grijemo na drva pa je kod nas uvijek lijepo toplo). Sastojke sam dodavala redom koji pišu, a miješala sam kuhačom. Tijesto je dosta mekano, ali ga treba dobro “isklofati”. To je najteži dio posla pa je tu uskočila snažna ruka mog muža, ali ako nemate muža u blizini ili vlastite bicepse nabrijane u teretani, možda bi bilo dobro da razmislite o upotrebi miksera sa spiralnim nastavcima.

Tijesto odmah razvaljajte za pobrašnjenoj površini debelo oko pola centimetra. , čašom ili modlicom izrežite okrugle oblike. Pazite da izvadite što više krafni da vam ostane što manje ostataka. Krafne i ostatke ostavite pokrivene da se dižu oko 1 sat.

Jedan od razloga zašto krafne ne radim češće je što u svom kuhanju ne koristim ono obično jestivo ulje, ali jednom godišnje mogu napravit iznimku 🙂 Krafne sam pržila u dubokoj teflonskoj tavi vanjskog promjera 26 cm. Ulila sam oko 1 l ulja. Ulje sam grijala na plameniku srednje veličine na najjače dok se nije počelo pjeniti oko drvenog štapića (za ražnjiće). Tada sam smanjila vatru na najmanje (i do kraja pečenje nisam pojačavala) i krafne stavila u ulje na stranu koja je kod dizanja bila prema gore (pažljivo ih spustite u ulje da ne potonu cijele jer inače nećete dobiti onaj famozni bijeli prsten). U tavu mi je stalo oko 5 komada tako da sam sve krafne i ostatke ispržila u 3 ture. Krafne pržite prvo poklopljene nekoliko minuta (super bi bilo kad bi imali stakleni poklopac da vidite što se događa, ali ja ga nemam). Nakon toga okrenite krafne (možete i drvenim štapićem za ražnjiće) i pržite još nekoliko minuta bez poklopca. Vadite ih na papirnati ubrus da popiju višak masnoće iako ove krafne nisu uopće masne. Po želji napunite pekmezom, čokoladom ili ih jednostavno, kao ja, pospite štaub šećerom.

Dobar tek!

Glazbeni zapis ljubavi

Radeći kao nastavnik u srednjoj glazbenoj školi uvijek pokušavam pronalaziti nova metodička rješenja u svojoj nastavi jer svake godine ispred mene su neki drugi ljudi. Jednostavno je nemoguće sve njihove različitosti utisnuti u isti kalup. Ali to i nije i ne bi trebao biti cilj obrazovanja pa to niti na svojoj nastavi ne želim raditi. Prilagođavanje i individualizacija programa nužni su ako želim da moji učenici uče bez velikog napora, stresa i prisile. Zato im uvijek nastojim ponuditi nešto novo, u skladu s njihovim preferencijama, ali i podijeliti s njima i neka svoja nedavna “otkrića”. Tako sam prije početka ove školske godine (2016./2017.) opet prerađivala program nastave Povijesti glazbe i odlučila u program uvrstiti skladateljice jer ih po sadašnjem preporučenom programu (a i svim prethodnima) uopće nema. To je iziskivalo i moje dodatno učenje jer se niti tijekom svog školovanja nisam susrela sa niti jednom skladateljicom.

Kako je krenula školska godina, nekako se nametnulo prvo ime – Clara Wieck Schumann. Pripremila sam predavanje i oduševljenje njenom glazbom bilo je obostrano tako da je jedna učenica 3. razreda odlučila napisati samostalan rad o njenom životu i djelu. Cijela stvar se razvila u projekt Glazbeni zapis ljubavi – priča o Clari Wieck Schumann, ženi s novčanice, njenom suprugu Robertu i njihovoj ljubavi. Projekt smo realizirali prigodno 13. veljače, uoči Valentinova.

Projekt je bio namijenjen mlađem uzrastu (predškolski uzrast i 1.-4. razred osnovne glazbene škole) i starijem (5.-6. razred osnovne glazbene škole i srednja glazbena škola). Za mlađi uzrast pripremili smo radionicu i igraonicu. Prvo smo uz slike Clare i Roberta upoznali glavne likove naše priče, a potom smo im ispričali njihovu ljubavnu priču. Poslušali smo Clarinu Etidu u As-duru i nakon slušanja komentirali što su doživjeli. Ideja je bila da pomoću skladbe doživimo trodjelni oblik kroz pokret. Clara i Robert dolaze na bal i plešu (A dio). U jednom trenutku dolazi jedan gospodin moleći Claru za ples, ali ga Robert samo mrko pogleda (B dio) pa Clara i Robert nastavljaju svoj ples (A dio).

Clarin Koncert za glasovir i orkestar u a-molu, op. 7 malo je duži pa su za vrijeme slušanja rješavali razne radne listiće, igrali igre koje smo izradili i slagali slagalice.

Evo i nekoliko poveznica za radne listiće koje smo koristiili:

Ocrtavanje srca 1

Ocrtavanje srca 2

Spajanje točkica

Labirint

Ideju za glazbeni memory pronašla sam ovdje.

Završni dio bio je rješavanje zadatka “imenuj notu glazbenom abecedom” na način da smo na bijelu ploču projicirali notno crtovlje i napisali note u obliku srca koje su učenici imenovali. Ideju za ovo pronašla sam ovdje. Na kraju sam projicirala riječi (Clara, Robert, etida, koncert, ljubav, Valentinovo, dur, ples, orkestar, mol) čiji smo ritam odsvirali na štapićima i trokutićima, a potom ritam zapisali u srce pored svake riječi. Ideju za ovo pronašla sam ovdje.

 

Za stariji uzrast radionicu smo počeli pričom o Clari koju je predstavila Lorena Dragomanović, učenica 3. razreda naše srednje glazbene škole. U okviru njenog predavanja poslušali smo 1. stavak Koncerta za glasovir i orkestar u a-molu, op. 7 (prije čega smo otpjevali prvu temu stavka ) te 1. stavak Klavirskog trija u g-molu, op. 17 (prije čega smo također otpjevali temu).

U nastavku sam predstavila kratak pregled skladbi putem kojih su Clara i Robert izražavali međusobnu ljubav i povezanost. Sjajan izvor za ovo bio je rad koji možete pronaći ovdje.

Na temelju odslušanog predavanja učenici su izradili plakat.

Za kraj smo naučili pjevati Clarin kanon Wenn ich ein Voeglein waer, napravili harmonijsku analizu Einfache Praeludien für Schüler i analizirali oblik glasovirske minijature Impromptu u E-duru.

Volim raditi ovakve stvari s učenicima jer na taj način mičemo “ladice” koje im se stalno nameću kroz predmetnu nastavu i kada sudjeluju u pripremanju i izradi radova znaju da ti radovi neće završiti u mojoj ladici pa se javnim predstavljanjem i objavljivanjem daje svojevrstan smisao cijelog truda i rada. To zahtjeva dodatan angažman nastavnika, ali vjerujte mi, isplati se 🙂