Ispunjenost

crni sljez (2)

Krajem zime bila sam kod bioenergetičara. Nikada prije nisam bila, ali je moja draga majka vidjela da nisam baš dobro pa mi je predložila da zajedno pođemo. Neću previše pričati o tom iskustvu, drago mi je da sam otišla. Htjela sam da me malo posloži jer sam se osjećala kaotično, da usmjeri malo tu moju energiju. Ali veli on: “Koju energiju? Pa ti si prazna!” To je bio znak da stvarno moram početi drugačije razmišljati i više raditi stvari koje me ispunjavaju, a ne samo popunjavaju moj raspored.

Iako me moj posao ispunjava, jako brzo me i isprazni. Psihički je to zahtjevan posao, radiš s malom djecom, sa tinejdžerima, sa ljudima. I iako me roditeljstvo ispunjava, jako brzo me i isprazni. Psihički je to zahtjevan posao, djeca su još mala, a što će tek biti kada porastu? I iako volim i svoj posao i svoju djecu, trebam nešto što me ispunjava, ali me ne prazni. Sva sreća pa je ubrzo nakon dijagnoze ispražnjenosti krenulo lijepo vrijeme, proljeće i prvi radovi u vrtu. Ispunjavajuće. A prazniš se samo hodaćuji bos po mekoj proljetnoj travi. Zemlja preuzima sve što ti je višak, teret, razumije, sluša. Zemlja Majka.

vrtlarenje knjiga

I počela sam ispunjavati neke želje. Onako, samo za sebe. A kad nešto naumiš, Svemir se potrudi da se to i ostvari.

Rijetko igram nagradne igre. Nisam baš neke sreće, oslanjam se na svojih ruku djelo, ali sam ipak odlučila odigrati jednu na stranici Udruga Biovrt – u skladu s prirodom. Rezultat – pozitivan, što me je i više nego razveselilo pošto nisam uspjela otići na predavanje i predstavljanje knjige u Pakrac i upoznati Biovrtlarku osobno.

Pratim stranicu Udruga Biovrt – u skladu s prirodom od samih početaka. Dosta tekstova sa web stranice imam isprintano kao dio svoje skripte, ali ipak često moram paliti komp ili listati po mobitelu. A od svega mi je najdraže uzeti knjigu u ruke. Eto, obožavam vrt, ali obožavam i knjige 🙂 Jer tko ima vrt i knjižnicu – ima sve!

Rijetko ujutro odmah uz kavu palim kompjutor. To obično radim navečer kad počinje noćna smjena, kad su klinci u krevetu, imaš malo mira i tišine. Ali to jutro sam ga upalila i naletila na objavu Vrtlarice o održavanju radionice u njenom vrtu. Odmah sam se sa uzbuđenjem prijavila. Lijepo smo se družili na prekrasnom mjestu gdje nema signala, popili kavu, pojeli domaći sir i vrhnje i kući ponijeli nova znanja i pokoju presadnicu. Kako nam je bilo, možete pogledati u galeriji slika.

This slideshow requires JavaScript.

Rijetko okidam selfije jer na ovom se blogu ne radi o meni. Radi se o malim i velikim ljudima koji mi dopuštaju da ih nešto poučim, radi se o Prirodi kojoj zahvaljujem na svemu što nam pruža, radi se o malim i velikim ljudima koji me inspiriraju i ispunjavaju moj život. Ovako vrt izgleda iz fotografske perspektive jedne takve osobe – mog muža.

This slideshow requires JavaScript.

U međuvremenu sam si kupila još jednu knjigu o povrću i jednu o orezivanju grmlja i voćaka. Toliko toga za naučiti, a tako malo vremena. No, uvijek imam vremena prošetati svojim vrtom koji već naveliko daje plodove i svakodnevno se iz njega hranimo. Dijelim s vama jednu šetnju po vrtu da vidite kako biljke i životinje žive u skladu kada ih previše ne gnjavimo nego poštujemo i zahvaljujemo Prirodi na darovima. Uživajte!

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s