S ljubavlju, tvoja Priroda

Znate kako kažu da su najbolje stvari u životu besplatne. Pa i jesu. I jedna od njih je i samoniklo bilje, jestivo i ljekovito. Od malena sam sa zanimanjem promatrala prirodu oko sebe i upijala usputne lekcije o korisnim biljkama, ponajviše od mame i bake. Još se sjećam kako je baka za ručak za salatu dedi brala “radič” (list maslačka). Često sam sa obitelji odlazila u prirodu, ponajviše na našu vikendicu gdje sam šetala livadama i šumama i brala poljsko cvijeće i plodove šipka ujesen.

No, preselivši se na selo, sve mi je to sada bilo svakodnevno nadohvat ruke i svaki dan mogla sam naučiti nešto novo. Vremenom sam se opremila i litaraturom jer sam stalno htjela imati informaciju nadohvat ruke pa internet nije bio dovoljan.

ljekovito bilje

Što više sam učila i upoznavala biljke, sve manje sam u vrtu vidjela korov što je vremenom rezultiralo popriličnom džunglom u vrtu 🙂 Tako da u mom vrtu bezbrižno rastu samonikli stolisnik, dobričica, čestoslavica, mišjakinja, kopriva, menta, loboda, crni sljez bez straha da će biti eliminirani. Posebno sam se ovo proljeće razveselila bijeloj mrtvoj koprivi koju nisam vidjela nigdje u okolici jer prevladava uglavnom crvena. Eto je, raste sretno među graškom 🙂 Neke biljke sam htjela bliže pa sam ih presadila u vrt, npr. hren i gavez. Zapravo, sada imam filozofiju da prvo provjerim o kojoj se biljci radi, a tek onda odlučim hoću li čupati ili ju ostaviti u vrtu. Tako smo iz neznanja uporno rezali biljku koja je rasla iz ruševina stare kuće da bi ove godine shvatili da imamo drvo bazge. Sreća da je bazga bila uporna, a mi neredoviti u košnji 🙂

stara kuća3

uporna bazga

menta

menta

 

 

 

 

 

 

 

 

Dosta biljaka sam zasijala i posadila npr. kamilicu i matičnjak. Čim smo doselili jedan prvih projekata bio je spiralni vrt namijenjen prvenstveno začinima, ali ga je popunilo svakojako bilje: čuvarkuća, matičnjak, ljupčac, peršin, korijander, kopar, timijan, estragon, origano, lavanda i ružmarin.

začinskizačinski1

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Bilje skupljam tokom cijele godine i moje staklenke postaju sve veće i sve ih je više. Skupljam ih i sušim uglavnom za čaj, pripremam sirupe, a svježe koristim u salatama. Već početkom proljeća provire prve biljke koje mogu skupiti. Proljetnice (jaglac i ljubičice), iako su jestive i ljekovite, ne berem, jer ima i drugih biljaka koje imaju isti učinak, a nisu zaštićene. Tako npr. prvo berem plućnjak, dobričicu, čestoslavicu i crvenu mrtvu koprivu. Dobričicu sam upoznala ove godine i odmah me očarala svojim neodoljivim mirisom.

plućnjak čestoslavica mrtva kopriva

plućnjak, čestoslavica, crvena mrtva kopriva

dobričica

dobričica

bilje mix

kopriva, dobričica, stolisnik, menta, tratinčica

Jedna od zahvalnih biljaka ljekovita i za čovjeka i za vrt je maslačak. Ja sakupljam korijen, list i cvijet. Korijen i list sušim, a od cvjetova radim sirup. Lišće maslačka dodajem i u gnojnicu koju radim za prihranjivanje biljaka (uz koprivu, lišće mrkve, lišće peršina). Sirup sam ove godine radila po receptu iz knjige Marie Treben Zdravlje iz Božje ljekarne.

 

Nakon maslačka ubrzo stigne i bazga čiji cvijet sušim za čaj i radim sok koji najviše paše hladan kad dođeš preznojen iz vrta.

 

Sezona branja je u punom zamahu, timijan, rusomača, neven, kamilica, menta i matičnjak su na sušenju i još mi predstoji sakupiti puno toga, a u planu je sakupljanje stolisnika, crnog sljeza, lavande, lista kupine, maline, jagode, oraha, ploda šipka te izrada sirupa od trputca, a možda ponovim i sirup od matičnjaka. Od većine tih biljaka najesen ću napraviti obiteljsku mješavinu za zimu. Sogirna sam da će mi se na putu naći još poneka biljka koju još nisam upoznala.

Ipak najdraža mi je mješavina koju sam nazvala “čista ljubav” jer se sastoji od listića i cvjetića koje mi pokloni moja kćer, a ubere ih kada iznenada prekine igru jer je ugledala tratinčicu ili tokom naših zajedničkih berućih šetnji kada prepozna neku biljku koju sakupljamo. Škola u prirodi od najmanjih nogu 🙂

Advertisements

Fine i jednostavne krafne

Nisam mislila da će moj sljedeći post biti na ovu temu. Htjela sam započeti priču o ovogodišnjoj vrtlarskoj sezoni, ali sam otkrila prefine i jednostavne krafnice pa je odluka pala na jedan receptić.

Kao što to kod mene biva, uvijek tražim bolja riješenja pa tako je i sa receptima. Krafne ili pokladnice radim jednom godišnje pa nemam baš prilike isprobavati razne recepte češće. Ali ove godine potraga prestaje jer mislim da je konačno to to. Nakon što sam prošle godine mislila da sam konačno našla pravi recept (koji mi je proslijedila jedna poznanica sa svim detaljnim uputama za izradu finih okruglih punih krafni) ipak si nisam dala mira i odlučila sam isprobati još jedan. Kako ovdje u Slavoniji poklade kreću sa “malim maškarama” u nedjelju, bio je to dobar dan za probu prije pokladnog utorka. Krenula sam od recepta iz male kuharice Domaći kolači (Biluš – Rode – Božić), ali sam odlučila, za svaki slučaj, napraviti samo pola smjese, onako, za probu. Ali kako to obično biva, uz vrisku i ciku mojih mališana, dogodila se greška u računici pa nisam prepolovila količinu mlijeka. Što je onda zahtijevalo korekciju količine brašna. I već kad sam mislila da je sve otišlo u kupus, rezultat me sasvim ugodno iznenadio 🙂 Mislim da je tajna u maslacu i kiselom vrhnju. Mekane, sočne, tope se u ustima, bez prevelike rupe, i fine, fine!

20170227_0728041

Nisam slikala sve faze izrade, ali neće biti teško pratiti recept i bez toga. Pa evo recept:

300 g glatkog brašna

2 žličice suhog kvasca

40 g maslaca

25 g šećera

2 žutanjka

50 ml kiselog vrhnja

prstohvat soli

strugana korica pola limuna (nešpricanog)

1 žličica ruma

150 ml toplog mlijeka

Svi sastojci moraju biti sobne temperature, a prostorija pristojno ugrijana (mi se grijemo na drva pa je kod nas uvijek lijepo toplo). Sastojke sam dodavala redom koji pišu, a miješala sam kuhačom. Tijesto je dosta mekano, ali ga treba dobro “isklofati”. To je najteži dio posla pa je tu uskočila snažna ruka mog muža, ali ako nemate muža u blizini ili vlastite bicepse nabrijane u teretani, možda bi bilo dobro da razmislite o upotrebi miksera sa spiralnim nastavcima.

Tijesto odmah razvaljajte za pobrašnjenoj površini debelo oko pola centimetra. , čašom ili modlicom izrežite okrugle oblike. Pazite da izvadite što više krafni da vam ostane što manje ostataka. Krafne i ostatke ostavite pokrivene da se dižu oko 1 sat.

Jedan od razloga zašto krafne ne radim češće je što u svom kuhanju ne koristim ono obično jestivo ulje, ali jednom godišnje mogu napravit iznimku 🙂 Krafne sam pržila u dubokoj teflonskoj tavi vanjskog promjera 26 cm. Ulila sam oko 1 l ulja. Ulje sam grijala na plameniku srednje veličine na najjače dok se nije počelo pjeniti oko drvenog štapića (za ražnjiće). Tada sam smanjila vatru na najmanje (i do kraja pečenje nisam pojačavala) i krafne stavila u ulje na stranu koja je kod dizanja bila prema gore (pažljivo ih spustite u ulje da ne potonu cijele jer inače nećete dobiti onaj famozni bijeli prsten). U tavu mi je stalo oko 5 komada tako da sam sve krafne i ostatke ispržila u 3 ture. Krafne pržite prvo poklopljene nekoliko minuta (super bi bilo kad bi imali stakleni poklopac da vidite što se događa, ali ja ga nemam). Nakon toga okrenite krafne (možete i drvenim štapićem za ražnjiće) i pržite još nekoliko minuta bez poklopca. Vadite ih na papirnati ubrus da popiju višak masnoće iako ove krafne nisu uopće masne. Po želji napunite pekmezom, čokoladom ili ih jednostavno, kao ja, pospite štaub šećerom.

Dobar tek!