Torte, torte, tortice

Dok se peče novi glazbeni post, evo malo inspiracije ako sami poželite napraviti tortu za dječji rođendan. Kod nas je to doživljaj. Oni izaberu motiv, onda zajedno osmišljavamo kako bi to izveli, pa kupujemo sastojke. Najbolji dio je kada torta bude gotova, a male okice provire u frižider da vide kako je ispalo. “Wow, supeeeeer!”

This slideshow requires JavaScript.

Advertisements

Božićni kolačići

Obožavam ih raditi. Inače u kuhinji najviše volim slastičarstvo, a božićni kolačići su mi nekako najdraži iz više razloga. Pećnica može raditi neograničeni broj sati, a meni nikada nije prevruće. Orasi, lješnjaci, cimet, klinčić, čokolada. Kolačići mirišu meni najomiljenijim mirisima koji kažu “svjetlo dolazi”. Mogu crtati, raditi na sitnim detaljima, ukrašavati, kombinirati i svemu tome se veseliti kao malo dijete i volim to šarenilo na tanjuru. Mogu svaki dan doručkovati keksiće jer Božić dolazi 🙂 I ne, ne brine me količina bijelog brašna, bijelog šećera, umjetnih boja i kalorija na koje mislim svaki dan cijele godine – božićni kolačići oslobođeni su tog tereta i lepršaju lagano na jutarnjem tanjuriću uz kavu!

Do sada sam isprobala razne recepte, radila više ili manje vrsta, veće ili manje količine, ali uvijek sam težila šarenilu na tanjuru. Da bih izbjegla pretjerivanje i gomilu nepojedenih (pa na kraju smrznutih) kolačića, većinu radim od pola smjese. Prošle godine zbilja sam bila zadovoljna rezultatom pa ću s vama podijeliti neke od tih recepata koji prolaze bez greške. A to je ono najvažnije – stvoriti miris i okus djetinjstva 🙂

DISCLAIMER: Pročitajte cijeli recept prije nego krenete u izradu. Nabavite sve sastojke.  Za eventualne neuspjele kolačiće uslijed mijenjanja recepta ili nepoznavanja osnovnih slastičarskih tehnika ne odgovaramo.

MEDENJACI

medenjaci

Naravno da sam isprobala razne recepte 🙂 Ali zaustavila sam se na ovom jer su mi stvarno dobri. I radim punu smjesu, a da se mog sina pita, radila bih i duplu. Recept je preuzet iz knjige Domaći kolači (Biluš – Rode – Božić).

350 g brašna (glatko ili polubijelo)

1/4 vrećice praška za pecivo

150 g maslaca

200 g šećera

2 jaja

100 g oraha

1 žličica cimeta (ja sam stavila mješavinu začina za medenjake)

2-3 žlice meda

korica limuna

bjelanjak za premazivanje

Sve sastojke dobro izmiješajte u glatko tijesto koje mora odstajati na hladnom mjestu  1 sat. Tijesto nakon toga oblikujte po želji, premažite bjelanjkom i pecite na 220 C (može i na 180 ako imate ove moderne pećnice sa ventilatorom) oko 20 minuta. Nakon što se ohlade, ukrasite tzv. icingom koji ćete dobiti tako da pomiješate 1 bjelanjak, 200 g šećera u prahu i 1 žličicu limunovog soka.

ISPUCANCI

ispucani

Ovo je jedna novotarija na našim tanjurima, ali je postala naša obiteljska božićna tradicija. I ove divotice moram raditi duplu smjesu jer… ma, probajte 😉

Recept je preuzet sa vrećice bourbon vanilin šećera i začudo, dobar je!

50 g maslaca – otopiti

220 g čokolade za kuhanje – otopiti i dodati u maslac

Pjenasto izmiksati:

2 jaja

100 g šećera

1 bourbon vanilija šećer

Neprestano miješajući dodati otopljenu čokoladu, a zatim

220 g brašna

1/2 žličice praška za pecivo

Posudu s dobivenom glatkom smjesom prekriti prozirnom folijom i ostaviti u hladnjaku 2-3 sata. Ohlađenu smjesu grabiti žlicom, oblikovati kuglice i uvaljati ih u šećer u prahu. Peći 10 minuta na 180C.

LINZERI

SAM_2741

250 g maslaca

3 tvrdo kuhana žumanjka

400 g brašna

100 g šećera u prahu

malo soli

Umijesiti tijesto i pustiti ga na hladnom 1 sat. Oblikovati po želji. Ih uvijek spajamo nekim domaćim pekmezom i posipamo šećerom u prahu.

TEREZINA ROLADA

božić2016b

Ovaj recept dobila sam od svoje mame, a ona od svoje prijateljice Tereze pa je zato u mojoj kuharici zapisana kao Terezina rolada 🙂 Ovo je mjera za dvije oblatne.

120 g pjenasto umiješanog maslaca

120 g šećera u prahu

120 g razmekšane čokolade

1 jaje (ja ga izostavim)

50 g mljevenih keksa

120 g mljevenih oraha

Redom umiješati sastojke. Ništa se ne kuha. Namočiti krpu i na nju staviti oblatnu na omekša. Kada omekša, namazati polovicu kremu i zarolati. Ponoviti sa drugom oblatnom.

KUGLOF S GROŽĐICAMA

božić2012b

Jednostavno ne mogu zamisliti Božić bez njega. I dok klinci hruskaju keksiće, meni je on najdraži (ovo na slici je mramorni).

150 g maslaca

100 g šećera

1 vanilin šećer

4 jaja

1 limun, sok i korica

500 g brašna

1 prašak za pecivo

1/2 l mlijeka

250 g grožđica (možete ih umočiti u rum)

Maslac dobro izradite i postupno dodavajte šećer, vanilin, jaja i limun. Brašno sa praškom za pecivo i mlijekom dodavajte žlicu po žlicu masi s maslacem. Potom umiješajte oprane i osušene grožđice. Tijesto stavite u namašćeni oblik za kuglof i pecite cca 50 minuta u vrućoj pećnici (na 180C).

LJEŠNJAKOVE KUGLICE

Na mom putovanju istraživanja prehrane, naletih na ove LCHF kuglice sa bloga istineilaziohrani.blogspot.com

1 dl slatkog vrhnja

50 g tamne čokolade

25 g maslaca

3 dl mljevenih lješnjaka

Kuglice se valjaju u:

2 žlice kakao praha

Zagrijte vrhnje i u njemu otopite čokoladu, dodajte maslac i miješajte dok se sve ne spoji u glatku smjesu. Dodajte mljevene lješnjake. Ako je smjesa prerijetka dodajte još mljevenih lješnjaka. Oblikujte kuglice i uvaljajte ih u kakao. Čuvajte u hladnjaku.

Ove godine većinu keksića radit ću sa masti jer je cijena maslaca enormno porasla pa sam zavirila u bakinu kuharicu i isprobala bakine medenjake, “zvezde”, husarske poljupce i vanilin kiflice. A nisam mogla odoljeti i ne ponoviti kekse s cimetom i kekse od lješnjaka. Ali o tome ću vam pisati sljedeće godine kada sve dobro isprobamo i kada se dojmovi slegnu i još jedno šarenilo božićnih kolačića bude spremno pokazati se u punom sjaju.

S ljubavlju, tvoja Priroda

Znate kako kažu da su najbolje stvari u životu besplatne. Pa i jesu. I jedna od njih je i samoniklo bilje, jestivo i ljekovito. Od malena sam sa zanimanjem promatrala prirodu oko sebe i upijala usputne lekcije o korisnim biljkama, ponajviše od mame i bake. Još se sjećam kako je baka za ručak za salatu dedi brala “radič” (list maslačka). Često sam sa obitelji odlazila u prirodu, ponajviše na našu vikendicu gdje sam šetala livadama i šumama i brala poljsko cvijeće i plodove šipka ujesen.

No, preselivši se na selo, sve mi je to sada bilo svakodnevno nadohvat ruke i svaki dan mogla sam naučiti nešto novo. Vremenom sam se opremila i litaraturom jer sam stalno htjela imati informaciju nadohvat ruke pa internet nije bio dovoljan.

ljekovito bilje

Što više sam učila i upoznavala biljke, sve manje sam u vrtu vidjela korov što je vremenom rezultiralo popriličnom džunglom u vrtu 🙂 Tako da u mom vrtu bezbrižno rastu samonikli stolisnik, dobričica, čestoslavica, mišjakinja, kopriva, menta, loboda, crni sljez bez straha da će biti eliminirani. Posebno sam se ovo proljeće razveselila bijeloj mrtvoj koprivi koju nisam vidjela nigdje u okolici jer prevladava uglavnom crvena. Eto je, raste sretno među graškom 🙂 Neke biljke sam htjela bliže pa sam ih presadila u vrt, npr. hren i gavez. Zapravo, sada imam filozofiju da prvo provjerim o kojoj se biljci radi, a tek onda odlučim hoću li čupati ili ju ostaviti u vrtu. Tako smo iz neznanja uporno rezali biljku koja je rasla iz ruševina stare kuće da bi ove godine shvatili da imamo drvo bazge. Sreća da je bazga bila uporna, a mi neredoviti u košnji 🙂

stara kuća3

uporna bazga

menta

menta

 

 

 

 

 

 

 

 

Dosta biljaka sam zasijala i posadila npr. kamilicu i matičnjak. Čim smo doselili jedan prvih projekata bio je spiralni vrt namijenjen prvenstveno začinima, ali ga je popunilo svakojako bilje: čuvarkuća, matičnjak, ljupčac, peršin, korijander, kopar, timijan, estragon, origano, lavanda i ružmarin.

začinskizačinski1

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Bilje skupljam tokom cijele godine i moje staklenke postaju sve veće i sve ih je više. Skupljam ih i sušim uglavnom za čaj, pripremam sirupe, a svježe koristim u salatama. Već početkom proljeća provire prve biljke koje mogu skupiti. Proljetnice (jaglac i ljubičice), iako su jestive i ljekovite, ne berem, jer ima i drugih biljaka koje imaju isti učinak, a nisu zaštićene. Tako npr. prvo berem plućnjak, dobričicu, čestoslavicu i crvenu mrtvu koprivu. Dobričicu sam upoznala ove godine i odmah me očarala svojim neodoljivim mirisom.

plućnjak čestoslavica mrtva kopriva

plućnjak, čestoslavica, crvena mrtva kopriva

dobričica

dobričica

bilje mix

kopriva, dobričica, stolisnik, menta, tratinčica

Jedna od zahvalnih biljaka ljekovita i za čovjeka i za vrt je maslačak. Ja sakupljam korijen, list i cvijet. Korijen i list sušim, a od cvjetova radim sirup. Lišće maslačka dodajem i u gnojnicu koju radim za prihranjivanje biljaka (uz koprivu, lišće mrkve, lišće peršina). Sirup sam ove godine radila po receptu iz knjige Marie Treben Zdravlje iz Božje ljekarne.

 

Nakon maslačka ubrzo stigne i bazga čiji cvijet sušim za čaj i radim sok koji najviše paše hladan kad dođeš preznojen iz vrta.

 

Sezona branja je u punom zamahu, timijan, rusomača, neven, kamilica, menta i matičnjak su na sušenju i još mi predstoji sakupiti puno toga, a u planu je sakupljanje stolisnika, crnog sljeza, lavande, lista kupine, maline, jagode, oraha, ploda šipka te izrada sirupa od trputca, a možda ponovim i sirup od matičnjaka. Od većine tih biljaka najesen ću napraviti obiteljsku mješavinu za zimu. Sogirna sam da će mi se na putu naći još poneka biljka koju još nisam upoznala.

Ipak najdraža mi je mješavina koju sam nazvala “čista ljubav” jer se sastoji od listića i cvjetića koje mi pokloni moja kćer, a ubere ih kada iznenada prekine igru jer je ugledala tratinčicu ili tokom naših zajedničkih berućih šetnji kada prepozna neku biljku koju sakupljamo. Škola u prirodi od najmanjih nogu 🙂

Fine i jednostavne krafne

Nisam mislila da će moj sljedeći post biti na ovu temu. Htjela sam započeti priču o ovogodišnjoj vrtlarskoj sezoni, ali sam otkrila prefine i jednostavne krafnice pa je odluka pala na jedan receptić.

Kao što to kod mene biva, uvijek tražim bolja riješenja pa tako je i sa receptima. Krafne ili pokladnice radim jednom godišnje pa nemam baš prilike isprobavati razne recepte češće. Ali ove godine potraga prestaje jer mislim da je konačno to to. Nakon što sam prošle godine mislila da sam konačno našla pravi recept (koji mi je proslijedila jedna poznanica sa svim detaljnim uputama za izradu finih okruglih punih krafni) ipak si nisam dala mira i odlučila sam isprobati još jedan. Kako ovdje u Slavoniji poklade kreću sa “malim maškarama” u nedjelju, bio je to dobar dan za probu prije pokladnog utorka. Krenula sam od recepta iz male kuharice Domaći kolači (Biluš – Rode – Božić), ali sam odlučila, za svaki slučaj, napraviti samo pola smjese, onako, za probu. Ali kako to obično biva, uz vrisku i ciku mojih mališana, dogodila se greška u računici pa nisam prepolovila količinu mlijeka. Što je onda zahtijevalo korekciju količine brašna. I već kad sam mislila da je sve otišlo u kupus, rezultat me sasvim ugodno iznenadio 🙂 Mislim da je tajna u maslacu i kiselom vrhnju. Mekane, sočne, tope se u ustima, bez prevelike rupe, i fine, fine!

20170227_0728041

Nisam slikala sve faze izrade, ali neće biti teško pratiti recept i bez toga. Pa evo recept:

300 g glatkog brašna

2 žličice suhog kvasca

40 g maslaca

25 g šećera

2 žutanjka

50 ml kiselog vrhnja

prstohvat soli

strugana korica pola limuna (nešpricanog)

1 žličica ruma

150 ml toplog mlijeka

Svi sastojci moraju biti sobne temperature, a prostorija pristojno ugrijana (mi se grijemo na drva pa je kod nas uvijek lijepo toplo). Sastojke sam dodavala redom koji pišu, a miješala sam kuhačom. Tijesto je dosta mekano, ali ga treba dobro “isklofati”. To je najteži dio posla pa je tu uskočila snažna ruka mog muža, ali ako nemate muža u blizini ili vlastite bicepse nabrijane u teretani, možda bi bilo dobro da razmislite o upotrebi miksera sa spiralnim nastavcima.

Tijesto odmah razvaljajte za pobrašnjenoj površini debelo oko pola centimetra. , čašom ili modlicom izrežite okrugle oblike. Pazite da izvadite što više krafni da vam ostane što manje ostataka. Krafne i ostatke ostavite pokrivene da se dižu oko 1 sat.

Jedan od razloga zašto krafne ne radim češće je što u svom kuhanju ne koristim ono obično jestivo ulje, ali jednom godišnje mogu napravit iznimku 🙂 Krafne sam pržila u dubokoj teflonskoj tavi vanjskog promjera 26 cm. Ulila sam oko 1 l ulja. Ulje sam grijala na plameniku srednje veličine na najjače dok se nije počelo pjeniti oko drvenog štapića (za ražnjiće). Tada sam smanjila vatru na najmanje (i do kraja pečenje nisam pojačavala) i krafne stavila u ulje na stranu koja je kod dizanja bila prema gore (pažljivo ih spustite u ulje da ne potonu cijele jer inače nećete dobiti onaj famozni bijeli prsten). U tavu mi je stalo oko 5 komada tako da sam sve krafne i ostatke ispržila u 3 ture. Krafne pržite prvo poklopljene nekoliko minuta (super bi bilo kad bi imali stakleni poklopac da vidite što se događa, ali ja ga nemam). Nakon toga okrenite krafne (možete i drvenim štapićem za ražnjiće) i pržite još nekoliko minuta bez poklopca. Vadite ih na papirnati ubrus da popiju višak masnoće iako ove krafne nisu uopće masne. Po želji napunite pekmezom, čokoladom ili ih jednostavno, kao ja, pospite štaub šećerom.

Dobar tek!